Bijela knjiga

"Koliko je novinara u Hrvatskoj napadnuto zbog tekstova što su ih objavljivali? Koliko je njih doživjelo prijetnje smrću prilikom obavljanja i zbog obavljanja svoga posla? Znate li tko učestalo prijeti novinarima, tko su napadači, tko su naručitelji napada na vaše kolege?" - pitanja su s kojima nas je kao članove Zbora istraživačkih novinara u lipnju 2008., neposredno nakon brutalnog premlaćivanja kolege Dušana Miljuša, suočio Vincent Degert, tadašnji voditelj izaslanstva Europske komisije u Hrvatskoj. Precizan odgovor na ta pitanja nismo niti približno znali. Tih smo dana kao članovi Hrvatskog novinarskog društva u svim gradovima Hrvatske organizirali prvi novinarski prosvjed protiv prijetnji i napada na kolege, kojih je proteklih dva desetljeća bilo nebrojeno. O njima se neka sustavna evidencija nikada nije vodila. Smatralo se gotovo nepristojnim javno iznositi činjenice da novinari, fotoreporteri i snimatelji, obavljajući svoj posao, ili zbog onoga što su objavili kao rezultat svoga rada, sustavno trpe prijetnje, napade i zastrašivanja. Smatralo se kako je to sastavni dio novinarskoga posla. Napad na kolegu Miljuša tako nije bio samo okidač za organizaciju novinarskoga prosvjeda, nego i odluka da kao novinari, udruženi u Zbor istraživačkih novinara s ključnim ciljem uklanjanja prepreka koje stoje na putu profesionalnom i nepristranom obavljanju posla, zaronimo i u prošlost te da na jednome mjestu skupimo slučajeve prijetnji i napada što su ih novinari doživljavali od početka utemeljenja hrvatske države. U prvoj, nazovimo radnoj verziji, koju smo obradili u samo nekoliko tjedana te 2008. godine, skupili smo i objavili 40 slučajeva prijetnji i napada na novinare. Mnogi se kolege ondje nisu našli jer za njihove slučajeve nismo niti znali. Ili nisu nikom prijavljivali kad su se napadi dogodili ili za njih nije znalo Hrvatsko novinarsko društvo, pa nije bilo ni retka javnog priopćenja, kakvim je HND inače znao osuditi nemile događaje. Za neke novinare nije reagirala ni matična redakcija. Kad smo ujesen 2010. krenuli sustavno obrađivati sve prikupljene slučajeve, s namjerom da ih otisnemo u Bijeloj knjizi - publikaciji koja bi mogla mlađim generacijama novinara, studentima novinarstva i drugih fakulteta društvenih znanosti, sociolozima, politolozima i analitičarima medija, biti vrijedno izvorište odgovora na mnoga pitanja o Hrvatskoj u tranziciji i promjenama jednog društveno-političkog sustava tijekom protekla dva desetljeća - popis slučajeva u kojima se prijeti ili napada novinare, sadržavao je više od stotinu imena.