Tek djeca

"William Burroughs, Gregory Corso i Allen Ginsberg, svi su oni bili moji profesori i svatko je od njih prošao predvorjem hotela Chelsea, mog novog fakulteta... Za stolom slijeva Janis Joplin je zabavljala svoj bend. Krajnje desno – Grace Slick i Jefferson Airplane zajedno s članovima grupe Country Joe and the Fish. Za posljednjim stolom, onim do vrata, sjedio je Jimi Hendrix..." – prisjeća se Patti Smith vremena dok je još bila nepoznata Patricia Lee Smith i suživota s ondašnjim glazbenim i književnim 'bogovima' u hotelu Chelsea. Na putu iz anonimnosti do statusa zvijezde sretat će i družiti se s brojnim drugim respektabilnim imenima – kao što su Andy Warhol, Bob Dylan ili Sam Shepard, na primjer – no važniji od svih bio je sasvim slučajan susret, u vrijeme kad se borila za goli opstanak, s duhovnim bratom, 'umjetnikom njenog života':  Robertom Mapplethorpeom.
Sročeno s iznimnim smislom za detalje i strašću tipičnom za njene najbolje albume, a opet poetski nadahnuto i duhovito, ovo nije samo živopisno memoarsko štivo o dvoje klinaca koji skupa odrastaju, formiraju zajedničke svjetonazore, i stasaju u umjetnike što će obilježiti kulturu druge polovine prošloga stoljeća; knjiga Tek djeca je i emotivna posveta bezuvjetnoj, prvenstveno duhovnoj, ljubavi dvoje umjetnika. Osim najboljem prijatelju, Patti Smith ovom knjigom piše ljubavno pismo i svojim uzorima Rimbaudu, Genetu, Blakeu, Baudelaireu, ali i New Yorku 1970-ih, gradu čiji su kvartovi, ulice i klubovi – poglavito CBGB i Max's – zauvijek zadužili rock povijest. Priča se zaokružuje kad Patti postaje poznata i globalno priznata pjesnikinja i glazbenica, a Robert vizualni umjetnik koji će najprije sablazniti, a onda fascinirati Ameriku i svijet.
Ovo je istinska rock and roll knjiga koja ne govori samo o glazbi već je autentično svjedočanstvo rokerskog načina razmišljanja, djelovanja, vjerovanja i življenja uopće.
Zaključno: Pred nama je jedna od najdojmljivijih i najboljih rock autobiografija, knjiga na kojoj je autorica radila nekoliko godina, i koja je 2010. godine više nego zasluženo osvojila prestižnu američku Nacionalnu književnu nagradu u kategoriji publicistike.
Prvorazredna boemska rapsodija!

Preveo: Denis Leskovar