Trinitas

I u svojim posljednjim ogledima taj protivnik determinizma piše o prožimanju kvantne teorije i umjetnosti, a kao promicatelj razoružanja, zaštite prirode i socijalne pravde iznosi načela i predlaže postupke, od makroregionalizacije do jačanja amaterizma, kako bi se preobrazio globalni poredak i spriječila apokalipsa.
Naime, 'nije više dovoljno samo iznijeti sve promašaje neoliberalne doktrine, kojoj jamačno otkucavaju posljednji trenuci, nego treba sve dobro iznova promisliti i ocrtati novo viđenje svijeta sigurnosti, slobode i pravde. Taj se epohalni pothvat može poduzeti jedino kroz jedinstvo filozofije, znanosti i umjetnosti - trinitasa naše duhovnosti i čovječnosti, naravno, uz sudjelovanje svih ljudi dobre volje.'
Supek se i u desetom desetljeću svojega života potvrdio kao kozmopolitski humanist i enfant terrible hrvatske intelektualne scene. Trinitas će jedne provocirati svojom utopijom, a druge poglavito odnosom prema Crkvi i uopće religiji te ocjenom mnogih uglednika.

Problem nije primarno u tome, iako je i to važno, jesu li znanstvenici dobri, zli ili ravnodušni, nego djeluju li u njihovu istraživanju moralna načela. Očito je etički irelevantno hoće li kemičar pronaći ovakvu ili onakvu strukturu molekule. Međutim, otkrivati istinu bez obzira na dogme, paradigme, autoritete i vlastiti udes, jedan je od najdubljih moralnih imperativa.