Milanova tehnika

Milanova tehnika

Sletjela sam avionom iz Švicarske u Zagreb. Ponedjeljkom obavezno čitam tjednu objavu astrologa Milana.
Milan često spominje rijeke. Zvone mi u glavi.
Kiša. Rijeka. Asocijacije. Da se mene pita, kišobrani ne bi postojali.
Mi, ljudi, mokri bi hodali. Udisali miris svoje kože, kao miris asfalta poslije ljetne kiše.
- A što bi bilo s knjigama? Upita me Ana. 
Raspale bi se poput pijeska. Tehnika Gvaš.

Vasko Grafika

Medium barka. Posada, potpuni stranci. Zapalili su toksične plinove, tjeraju oceanom te crne, guste, bolne dimove.
Klif jedan, klif drugi, sredina. Ovdje je važnija dubina, mjerite je.
Na provi barke čeka se potez.
Jedan, dva, tri, šest.
Kreni, bomba je eksplodirala, reci mi o čemu je riječ?

Ovdje ću biti godinu, želim ti reći, da sam ostao, uradio bi sljedeće:
Veljaču bih proveo zatvoren u brlogu
Na leđa ježa naslonio dlanove i odao se spartanskim sklekovima
Krčio bos šume u ožujku
U travnju čupao ambroziju nosnicama
Umjesto jastuka odmarao na kosilicama
Cijeli svibanj proveo šuteći, a u lipanjska podneva širom otvorenih vjeđa buljio u sunce
U srpnju napola slijep na asfaltu pržio stopala
Ronio s meduzama u tamnim dubinama kolovoza
Ležao u lokvama kiše rujanskih noći
Napio kišnice, riskirajući grčeve
Pokrio se lišćem u listopadu i pothladio snivajući pod orasima
Probudio se u studenom, puzao po rovovima
I zaspao u prosincu blatnjav i gol na krovovima
Samo da oživim siječanjsko rođenje, event znanstvenog otkrića, pa nastavim ploviti crnim morima, sjećajući se činjenično, ne, ne snivaš bez pokrića.

Antonela Bokan

Foto: Chris Lexow.