 
	
	Vida Sever, zajedno s Rebekom Petković, gostovat će na književnoj tribini Učitavanje 30. lipnja u 20h na Booksi u parku i tim povodom objavljujemo nekoliko njenih pjesama.
	
	memori u bazenu
na plutajućem stolu
	ne pogađaj
	prema neravninama karata
	i brzim jezerima na kartonu
	imam pet i ne znam
	za asocijacije
	ipak, sunce je crveno u meni,
	a sreća je sve što pluta
	gledam u karte i ne shvaćam
	vodeno proricanje u parovima
	dno – toplo
	ljeto – gotovo
	moram ih potopiti bar tri,
	inače ću plakati zbog povlaštene suhoće karata
	dobrovoljno,
	bakina je karta natopljena na dnu,
	šumeća tableta za stezanje kože
	izbijaju nam bore
	od nevinog dječjeg tarota
	(ispod gornjeg sloja kartona
	prva tuga želi prodisati)
	tabani dotiču toplo dno
	i raskvašenu karticu.
	ljeto je gotovo.
ljetni talisman ili pakiranje
	naša narukvica prijateljstva
	rasprsnula se
	pri prvom snu o plivanju
	i dodiru s vodom
	zrak je kao da idemo na more,
	a tek je kasni svibanj
	i sve što smijemo željeti
	skutreno je u kovčegu s odjećom
	mi smo prijatelji
	zagrljeni već par mjeseci
	u stanu tvojih čudnih roditelja.
	ne brini,
	i moji su se bavili okultizmom
	prije odlaska na more
	da me zaštite od utapanja,
	kažem i zagrlim malo dublje
	dobro je
	dok smo smrznuti ljetni prijatelji
	i kad nam tvoja mama
	čita putovanje iz dlana
	da brže zaspimo
	ipak, ja nisam ovdje da spavam
	u ovakvom neredu
	uz koji se sanjaju samo puno vode
	koja nam natapa madrac
	i tvoja genetika
	izvezena u pet očevih ožiljaka
	kao zviježđe na podlaktici
	mi smo oni,
	čujem u snu
	i mjesečarim do vrata,
	a mi i oni nas već čekamo kraj auta,
	zatvorenog prtljažnika,
	praznovjernih ruku na bokovima
	i smiješkom iz već pročitanih
	sutrašnjih novina
Osoba i tijelo
	tvoja osoba izgleda
	kao da ju treba grliti svako jutro
	i temeljito odvojiti
	tkiva i nutrinu
	rekla je da me poželjela zagrliti
	iz daljine
	jer joj toliko ne sličim
	i jer mi je tijelo toplo prozirno
	od želje da rukom prolaze kroz njega
	i frustracije što ga ne mogu vratiti
	odakle je došlo
	tvoju osobu je sigurno lijepo
	čistiti od kompleksa
	kada napokon prođu rukom
	voljela bih da sam ga sklopljenog
	vratila u knjižnicu
	(ljepše je kada se miris starosti
	nastani zbog čekanja,
	a ne trljanjem tuđih jagodica
	po omotu)
	ili da sam mu ime zapisala
	neurednim Brailleovim pismom
	iznad kapaka
	pa da ga i ja ponekad zaboravim
	tvoja osoba je zagasita
	i ne pristaju joj
	bijele čekaonice
	ponekad ga pokušavam
	umočiti u ljepilo
	da zauvijek ostane zaglavljen
	u nekoj tihoj arhivi
	reci svojoj osobi
	da oboji san
	ili obezboji ime
o disanju
	voljela bih da
	u mojem stanu
	žive ribe
	(u ormarima jastucima i kadi)
	da me podsjete na bacanje otpada,
	odrede koordinate
	buduće sreće
	ili bar gdje se utopiti bez močenja
	kada znam da ne znam
	plivati
	u ostalim kućama su zlatne
	i najčešće me prepoznaju
	po malim očima i broju života
	zapetljanih u trbuhu
	pa me savjetuju
	da si sama uzgojim
	škrge i mudrost
	kao što uzgajam neurootpad
	u popodnevnom snu
	i očnim tikovima
	ali ja nemam dovoljno zraka
	ovdje
	objašnjavam gladeći pluća,
	koja dašću
	u suživotu s morskim bolestima,
	niti mogu
	trpjeti suhost
	kada zbunjena izranjam iz jastuka
	tražeći u krevetu ormaru kadi
	i popodnevnom snu
	neku tekućinu
	za malo razumijevanja
	i najljepšu smrt
Foto: izvor.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.