Tihomir Dunđerović razgovarao je s đakovačkim pjesnikom Ivanom Kunštićem povodom izlaska e-izdanja zbirke pjesama Kora, njegove prve i jedine knjige, na portalu Besplatne elektroničke knjige.
Kunštićev lirski subjekt istražuje slojevite te pomalo paradoksalne prostornovremenske odnose, dok panonski zavičaj postaje mjerilo duhovne i tjelesne dimenzije teksta. Zbirka Kora čisti je i fini lirski destilat godinama taložene i odležane književne, glazbene, a posebice filmske lektire te tihog, duboko intimnoga osjećajnog svijeta.
Zbirka pjesama Kora tvoja je prva i jedina knjiga. Rukopis je nagrađen 2009. godine na Pjesničkim susretima u Drenovcima, nagrada je bila tiskanje knjige pa je knjiga i objavljena sljedeće 2010. godine. Što se događalo svih ovih godina? Jesi li nastavio pisati?
Još uvijek je književnost postojana u mome životu i tako će i ostati. Pišem povremeno jer previše vremena gubim na neke druge egzistencijalne djelatnosti. Kad pišem poeziju, to su po mojoj prosudbi uglavnom nekakvi loši pokušaji koji ne prežive dugo, već budu transformirani u druge oblike. Povremeno pišem pogovore, predgovore, osvrte i mikroeseje, a surađivao sam i na nekoliko knjiga đakovačkih autora. Za pravo pisanje je ipak potrebno više samodiscipline i konstantnog čitanja, a ja ih u ovom razdoblju nemam.
Misliš li da su takvi natječaji i nagrade dobar način ulaska u književni život? Jesi li možda zbog toga upao u zamku pisca jedne knjige?
Smatram da je za mlađe pisce koji se konkretnije žele baviti književnošću i pisati u nastavku života to odličan način za ulazak u književni svijet. Jesam li ja upao u zamku pisca jedne knjige?! Ne bih si još sudio na takav način jer mislim da sam u godinama kad još mogu pisati i napisati sve i svašta, ako se neke stvari poslože i realiziraju. Vrijeme će najbolje pokazati jesam li one-hit wonder ili ipak nešto drugo.
Što općenito misliš o nagradama i nagrađivanju u književnosti? Koliko nagrade oblikuju književnu scenu i jesu li one zaista mjerilo kvalitete nekog teksta, knjige ili opusa?
Nagrade su dobre i potrebne kao i u svakoj drugoj djelatnosti, tako i u književnosti i općenito umjetnosti. Lijep je osjećaj znati da te netko cijeni i ubirati plodove svoga rada. Nagrada je nekim autorima podstrek za budući rad pa se na taj način oblikuje književna scena. Naravski, ako pričamo o prozi tu je i sasvim zadovoljavajuća novčana nagrada, što u poeziji nikada nije bio slučaj. Vjerojatno zato što je proza čitanija i razumljivija od suvremene poezije koja ipak iziskuje određene napore u čitanju i razumijevanju i traži nešto obrazovanijeg čitatelja nego u prethodnim vremenima. Književne nagrade mogu, ali i ne moraju biti mjerilo kvalitete nekog teksta, no činjenica je jedna, bila nagrađena ili ne, kvalitetna književnost će uvijek isplivati na površinu i biti prepoznata.
Živiš i radiš u Đakovu, aktivan si u kulturnom životu grada. Jesi li zadovoljan kulturnom ponudom u gradu i šire u Slavoniji? Osjećaš li se na neki način zakinuto zato što ne živiš u Zagrebu? Je li ista udaljenost od Đakova do Zagreba i obrnuto?
Recimo da sam zadovoljan kulturnom ponudom u gradu, no uvijek može bolje i na tome treba raditi. Kazališna scena je dobra, predstave su tu gotovo svaki mjesec za razliku od prije. Filmska scena je u redu, ne kasni za većim središtima previše. Možda bi književnu i glazbenu scenu trebalo poboljšati, u smislu da se češće dovede koje proslavljenije ime, ali o tom potom. Za nekakve veća događanja tu su uvijek Osijek i Zagreb ili inozemstvo.
U zbirci Kora možemo iščitati tragove pomno odabrane književne, glazbene, a posebice filmske lektire. Koja te je umjetnost najviše oblikovala? Čemu si ostao najvjerniji?
Kao mladi pisac, u to vrijeme, puno sam promatrao, slušao, čitao, a to se nekako i vidi u zbirci. Ne mogu odrediti da me je samo jedna umjetnost oblikovala, svaka je imala svoj utjecaj u određenom trenutku. Ostao sam vjeran svima, samo u mnogo manjem obimu nego prije. Nažalost, tako je kako je, još uvijek pokušavam i trudim se saznati i popratiti što više zanimljivih sadržaja u umjetnosti.
Pratiš li portal Besplatne elektroničke knjige? Što očekuješ od elektroničkog izdanja zbirke Kora?
Da, znam za portal već godinama, a povremeno ga i pratim, sviđa mi se koncept i dajem mu podršku. Od elektroničkog izdanja zbirke očekujem da će pronaći put do nekoga tko zbirku do sada nije primijetio i pročitao u fizičkom obliku.
Više o muškom pjesničkom bloku pronađite na linku! Intervjue s pjesnikinjama čije su zbirke objavljene u sklopu ženskog pjesničkog bloka čitajte na linku.
Intervju je objavljen u suradnji s Besplatnim elektroničkim knjigama.
Voditelj najstarije hrvatske pjesničke tribine "Jutro poezije", Željko Buklijaš, odgovorio je na naša blic pitanja.
Adriana Altaras autorica je velikog njemačkog književnog hita, 'Titove naočale', koji je sad preveden i na hrvatski.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.