Književni upitnik: Poetic Bridge Festival

Pred nama je prvo izdanje Poetic Bridge Festivala (19. i 20. rujna, zabilježite si!), a kako bismo saznali više, naša blic pitanja postavili smo Anaïsse Ali Mogné-Mali, kreativnoj direktorici festivala, a ujedno i autorici poezije i kratkih priča. Riječ je o uključivoj platformi i festivalu čiji koncept u središte stavlja sudjelovanje, međukulturni dijalog i umjetničku suradnju, a Anaïsse će na festivalu voditi radionicu višejezičnog pisanja poezije.

Poetic Bridge Festival ove se godine održava prvi put. Otkud ideja i kako je sve počelo?

Ideja za Poetic Bridge Festival odraz je mojega osobnog okruženja i životnog poziva – povezivanja različitih svjetova. Klasičnu sam glazbu otkrila još u djetinjstvu, kroz glazbenu poduku, i otada je sastavni dio mojega života.

Sa slavenskim jezicima i poezijom prvi sam se put susrela u mladosti. Tada sam shvatila koliko se lako i duboko mogu povezati sa stranim jezicima kroz umjetnost, bilo da je riječ o poeziji ili glazbi. Poeziju sam počela pisati kako bih izrazila ono što su u meni pobuđivale fotografije na kojima me snimio jedan amaterski fotograf.

U početku sam pisala pretežno na engleskom jeziku, želeći svoju poeziju približiti što širem krugu čitatelja. Međutim, nadahnuće nije uvijek dolazilo na tom jeziku, što je utjecalo na moj stvaralački proces. Danas zato pišem na francuskom, engleskom, njemačkom, pa čak i na hrvatskom. Shvatila sam da je moje stvaralaštvo tako autentičnije te da pjesme dobivaju dodatnu emocionalnu dubinu kada ih izrazim na jeziku na kojem je nastala prva iskra nadahnuća.

Nakon što sam napisala zbirku poezije Gods Whispering In My Ears, osjetila sam potrebu istražiti i druge načine izražavanja pa sam snimila svoje interpretacije pjesama. Vjerujem, naime, u snagu izgovorene riječi i u to da ona može dotaknuti dušu drukčije ili dublje od samoga čitanja. Iz tog se iskustva prirodno rodila ideja da odem korak dalje i svoje pjesme pretočim u duhovnu glazbu, pjesme slavljenja i gospel. Još uvijek tražim glazbenike koji dijele tu viziju i s kojima bih je mogla ostvariti.

Višnju sam imala zadovoljstvo upoznati na različitim kulturnim događanjima, a prošle me godine pozvala da razgovaramo o mogućoj suradnji u 2026. godini. Od samoga početka bilo mi je jasno da želim povezati strane jezike i klasičnu glazbu te istraživati poeziju kroz različite oblike umjetničkog izražavanja. Budući da se zalažem za prava osoba s invaliditetom, bilo mi je važno da uključivost i pristupačnost budu sastavni dio festivalskog koncepta.

Zašto vam je važno poeziju postaviti u interdisciplinarni kontekst, premrežiti je s glazbom, fotografijom, plesom, kaligrafijom i drugim umjetničkim praksama? Koje sve teme nastojite otvoriti?

Kada razmišljam o povezivanju poezije s različitim umjetničkim oblicima, prvo što zamišljam jest simfonija. U tome vidim mogućnost da se poeziji pristupi iz različitih perspektiva, da se poznato poveže s nepoznatim, ovisno o tome što je pojedinim posjetiteljima blisko. Možda pritom netko otkrije i vlastiti skriveni talent ili novu strast.

Promatrajući festival kao cjelinu, želim da on bude prilika za istraživanje tema poput raznolikosti, otvorenosti prema nepoznatome, znatiželje, prihvaćanja drugih kultura i tolerancije.

Festival je izrazito višejezičan, a prijevod predstavljate ne samo kao nužno posredovanje među jezicima nego i kao zaseban kreativni čin. Kakvu ulogu prijevod ima u koncepciji festivala?

Prijevod služi kao uporište i domaćoj i međunarodnoj publici. Hoće li se slušatelji snažnije povezati s pjesmama koje čuju na izvornim jezicima, usredotočiti se na prijevod ili se kretati između jednoga i drugoga? Prijevodima otvaramo prostor različitim mogućnostima poistovjećivanja i povezivanja s jednim jezikom ili s više njih.

U program su, među ostalima, uvrštene hrvatske pjesnikinje Karla Kostadinovski, Marija Skočibušić i Silba Ljutak te međunarodne gošće Anna Terék i Suzana V. Spasovska, a u planu su predstavljanja, razgovori, radionice, koncert… Kako ste birali ovogodišnje gošće? Možete li možda istaknuti neki dio programa?

Odabir se odvijao u dva koraka.

Najprije sam odabrala kulturne centre s kojima sam željela surađivati. Pritom su me vodile sklonosti prema pojedinim kulturama i jezicima, ali i zadovoljstvo suradnjom sa ženama koje svojim angažmanom pridonose radu Centra za kulturu Trešnjevka, Instituta Liszt – Mađarskoga kulturnog centra u Zagrebu i Makedonskoga kulturno-informativnog centra u Zagrebu.

Potom su kulturni centri odabrali pjesnikinje koje žele predstaviti.

Kako ističe Beáta Siklósi iz Instituta Liszt, sudjelovanje Anne Terék na Poetic Bridge Festivalu posebno je dragocjeno jer, baš kao što poezija gradi mostove među jezicima, među ljudima te između pojedinca i njegovih osjećaja, njezini vojvođanski korijeni stvaraju dodatan, dublji most između dviju zemalja i dvaju naroda. Ta mogućnost povezivanja na više razina čini je idealnom sudionicom međunarodnog festivala koji okuplja makedonske, hrvatske i mađarske pjesnikinje te potiče dijalog među kulturama i književnostima regije.

Kako ističe Mimi Gjorgoska Ilievska iz Makedonskoga kulturno-informativnog centra u Zagrebu, Suzana V. Spasovska odabrana je zbog svojega bogatog pjesničkog iskustva i međunarodne prisutnosti. Sudjelovala je na brojnim međunarodnim pjesničkim manifestacijama i dobitnica je niza priznanja, a ove se godine našla među pet autora u najužem izboru u okviru Struških večeri poezije. Iako je u razmatranju bilo još nekoliko pjesnika, procijenjeno je da Suzana svojim iskustvom i stvaralaštvom u potpunosti odgovara kriterijima za predstavljanje Republike Sjeverne Makedonije na prvom izdanju Poetic Bridge Festivala. Važno je bilo i to što je njezina poezija već prevedena na engleski jezik, dok su za festival pripremljeni i prijevodi na hrvatski. Vjerujemo da će hrvatska publika prepoznati njezin pjesnički glas i uživati u njezinoj poeziji.

Teško mi je izdvojiti samo jedan dio programa jer se veselim svakom njegovu segmentu i svim radionicama koje pripremamo. Ipak, svakako bih istaknula višejezična čitanja poezije u dijalogu sa zvukom violine, kao i njihovu uključivost, kojoj pridonosi i osigurano prevođenje na hrvatski znakovni jezik.

Kako vidite vaše mjesto u kontekstu zagrebačke, pa i hrvatske i regionalne, književne i kulturne scene? Po čemu biste voljeli da festival s godinama postane prepoznatljiv?

U Zagrebu imamo sreću uživati u raznolikoj kulturnoj sceni. Kada je riječ o festivalima poezije, vjerujem da ima prostora i za nove inicijative, pa Poetic Bridge Festival vidim kao dobrodošlo obogaćenje ponude uz već afirmirane festivale poput Goranova proljeća.

Riječ je o festivalu intimnog ozračja, zamišljenom kao uključivo, višejezično, multikulturno i interdisciplinarno iskustvo. Te će vrijednosti ostati u srži njegova identiteta i u godinama koje dolaze, uz želju da nam se iz godine u godinu pridružuju novi kulturni centri koji predstavljaju druge zemlje i kulture.

Možete li preporučiti jednu zbirku poezije za koju smatrate da je, iz kojeg god razloga, čitateljima možda prošla ispod radara?

Ne mogu procijeniti koja je zbirka poezije možda ostala nezapažena među čitateljima. No preporučila bih povremene odlaske na književna događanja u gradu jer se tako mogu otkriti pjesnici i njihova djela.

Trenutačno čitam zbirku Vladimira Lukasha „Кој ти дозволи да шеташ низ туѓи соништа во ниедно време”, čiji bi se naslov mogao prevesti kao Tko ti je dopustio da lutaš tuđim snovima u nedoba. To je njegovo najnovije djelo, objavljeno ove godine.

Tu sam džepnu zbirku poezije otkrila na jednom od brojnih događanja koja rado posjećujem u Makedonskom kulturno-informativnom centru u Zagrebu.