Pripovjedačica u romanu Lucije Tunković odlikuje se zrelošću koja se rijetko viđa u autofikciji, i ne samo autofikciji, što je, naposljetku, jedna od garancija kvalitete ove knjige.
Valentina Mavretić, mada piše o realnosti, ne piše „stvarnosnu proznu“; opisani događaji i karakteri začudni su, a ipak toliko uvjerljivi, zaobljeni, naposljetku i realistični.
Kakav je odnos knjige "Strogo praćeni vlakovi" Bohumila Hrabala i njene filmske adaptacije?
