Kako mapirati fenomen post-#metoo književnosti unutar književnog polja, onkraj nužno reduktivne mainstreamizacije i hashtagizacije teme koja po svojoj biti nužno izmiče reprezentaciji?
Hegemonijska slika usamljenog čitača-videće osobe, kritički promotrena, razotkriva ekonomsko i društveno naličje književnog polja. Biti slijepa ili slabovidna osoba koja želi čitati znači biti suočen s nizom isključujućih čimbenika, uvjeta, oslanjati se na niz društvenih okvira, institucija i aktera.
S obzirom na to da je dodir u slijepe osobe zamjena za vid, djeca se prvenstveno potiču na taktilno doživljavanje, stoga smo u tekstu istražili načine na koje se slijepa i slabovidna djeca uvode u svijet književnosti.
Ivana Perić piše o ponudi i kvaliteti audio knjiga za slijepe i slabovidne osobe u Hrvatskoj. U razgovoru sa sugovornicima iz Rijeke, Osijeka i Siska istražila je u kojoj mjeri je audio format dostupan i koja tematika prevladava.
Prije nego što potisnemo događaje prošlih godinu dana, vrijedi se osvrnuti na književnu online para-produkciju koja je nikla u ovo doba zloglasne 2020. godine: što je od nje ostalo, zašto gotovo ništa, i koje smo lekcije eventualno propustili naučiti putem.
Eseji i istraživački tekstovi o svemu što (nam) je bitno!
