Uza sve pokušaje ravnodušnosti prema senzacionalizmu koji vrišti iz medija, malo kome mogu u današnje vrijeme promaknuti vijesti s naslovnica, reklama i iz žute štampe. Za utjehu prenosimo par dubljih analiza i britkih ismijavanje ovih pseudo-aktualnih tema s naslovnica.
"Bilo je pitanje dana kada će, tada još 'samo' nestala (sada već pronađena mrtva), australska građanka Britt Lapthorne biti proglašena kurvom. Istina, upotrijebljen je 'finiji' izraz (ipak je to bila izjava za medije), to jest, 'bila je promiskuitetna'". Ovim riječima Ðurđa Knežević započinje svoju kolumnu Žena je maternica na ZaMrZINE-u. Urednica časopisa Kruh i ruže u tekstu se osvrnula na potrebe desničarsko-patrijarhalnog društva za obilježavanjem žena kroz njihove seksualne navike, kao i na proizvoljne medijske špekulacije o mogućoj trudnoći žrtava ubojstva. Od anonimne strankinje Britt u medijima je ipak nešto 'bolje prošla' nedavno ubijena Ivana Hodak, koja je prema natpisima 'nosila dijete svog dečka'. Nije, primjerice, 'bila trudna'. "Ako je uopće dopustivo da se jedna tako intimna stvar, bez pristanka osobe o kojoj se radi, a koja, nažalost više i ne može o tome odlučivati, objavi u javnosti, treba li osobu koja je trudna pretvoriti u puku nositeljicu nečijeg djeteta?" Ovime je Ivana Hodak, smatra Ðurđa Knežević, svedena na ništa drugo nego na 'ženu maternicu'.
Boris Dežulović u svojoj kolumni Hrvat u emigraciji u e-Novinama velemajstorki je 'oprao' poznatog redatelja Emira Kusturicu, u nastavku sapunice od prije tri godine kad se potonji iz Emira prekrstio u Nemanju i preuzeo pravoslavnu vjeru. Kusturici, rođenom Sarajlili poznatom po blagonaklonim istupima naspram Miloševića, spočitavalo se da je zaboravio bosansko porijeklo i nasilu se htio 'posrbiti'. Kusturica se preselio u Srbiju na obronke Mokre Gore i "sagradio lepo tradicionalno staro srpsko selo, samo još lepše, starije i tradicionalnije, kalifornijski filmski set za akcionu introspekcijsku dramu 'Umri srpski', veliku open-air suvenirnicu u kojoj će umjesto 'coca-cole' turistima prodavati sok od kupine 'Čiča Draža'", te postao "šarganski rendžer, zlatiborski Chuck Norris za stolom u ćošku Simovićeve kafane". Međutim, kako se zna da je 'posrbica gori od Srbina', lokalci nisu prihvatili Nemanju i njegov pokušaj stvaranja 'srpskog disneyland' iz vlastite 'drvengradske salonske pastoralne estetike', koju još k tome i naplaćuje. Po Dežuloviću, nema se Kusturica što sad žaliti kako ga je izdao narod iako se on "ubio živ da ga zemlja Srbija prihvati kao najrođenijeg" – kako je on izdao Bosnu, tako je njega izdala Srbija.
B92 prenosi online izdanje teksta Kako sam postao Paris Hilton srpskog pisca Davida Albaharija prvotno objavljenog u Playboyu u kojem Albahari piše o svojoj potrazi za novim kulturnim fenomenima u Sjevernoj Americi. Bilo da je riječ o iPodu, maklak čizmicama ("koje su oduvek bile deo kanadske tradicije, ali za uspon na rang kulturnog fenomena bilo je potrebno da ih na ulicama Londona ponese Kejt Mos"), fenomenu 'non-stop umreženosti' ili Facebooku, Albahari pravi razliku između pomodnih stvari i istinskih novih kulturnih fenomena. U Kanadi i SAD-u je tako uoči izbora aktualan zanimljiv fenomen 'cinizma s kojim se dočekuju izjave i nastupi političkih lidera'. U pop-kulturi jedan od zanimljivijih fenomena po Albahariju je "spremnost da se na Paris Hilton ne gleda kao na izopačenu formu nezaslužene slavne ličnosti, već kao na klovna koji svesno igra tu ulogu", a slanje tekstualnih poruka je bez sumnje najveći kulturni fenomen prvog desetljeća 21. stoljeća. "Teško je, na primer, poverovati da je od slanja prve SMS poruke proteklo samo petnaest godina, pogotovo kada se uzme u obzir procena da se dnevno u svetu pošalje dva-tri triliona poruka. Ako ta opsednutost slanjem poruka nastavi da raste, uveren sam da će Sema Pepvorta, čoveka koji je decembra 1992. godine poslao prvu poruku (s jednostavnim sadržajem: Srećan Božić), negde proglasiti za sveca."
