Ako niste planirali luđački aktivan vikend i namjeravate ostati doma, po mogućnosti na netu, svakako pročitajte intervju Marine Tenžere s konceptualcem Vladom Martekom, napravljen povodom toga što mu je ove godine dodijeljena Vjesnikova nagrada za likovnu umjetnost Josip Račić. Martek u intervjuu govori o krizi jezika, o poeziji i poetima, o Bobu Dylanu i 1968., o svom radu i svačemu drugom. "Ja nisam ogorčen čovjek. Problem je kao što rekoh što se ljudi ne žele odreći karijere i ući u močvaru stvarnosti jer su zaboravili na osnovno - voli sebe pa ćeš moći voliti i druge. Da nisam bio idealist, ne bih mogao raditi neprofitabilnu umjetnost 35 godina. Grupa šestorice nije se obazirala na rezultate, što je posvema u skladu sa zahtjevima karma yoge i Bhagavad Gite. Sav naš napor bio je usmjeren na opće dobro i ulazak u jezgru kritičke svijesti kojom bi čovjek postao - bolji."
Na T-portalu pak pročitajte veliki intervju koji je trenutno najisfuraniji srpski pisac Marko Vidojković za posjeta ovogodišnjem FEKP-u dao Miji Pavliši. Priča o svojim knjigama, aferama, stanju svijesti u Srbiji, ali i u nas. "Kako je Srbija imala Miloševića, tako je Hrvatska imala Tuđmana, koji je na specifičan način ucijenio ljude time što je i danas ostala sva hvala njemu što imate svoju državu. Mnogo stvari je rađeno zajednički, svi ti susreti Miloševića, Šarinića i Tuđmana, dogovori o dijeljenju Bosne i dijeljenju svojim sinovima i kćerima - to je bila suština svega što se događalo." Ne bi bilo loše kad biste pročitali i komentare ispod intervjua... Onako, čisto za ilustraciju onoga o čemu se govori. 
Denis Derk je za Večernjak popričao s još jednim Booksinim gostom, mađarskim književnikom Ádámom Bodorom. Pročitajte što sjajni mađarski pisac kaže o svojim romanima Okrug Sinistra i Nadbiskupov posjet. "Počeo sam karijeru kao pisac kratkih priča. Na početku sam objavio dvije zbirke kratkih priča, a i moji romani imaju strukturu kratke priče. Svako je poglavlje romana poput kratke priče. Uzeo sam žanrovska obilježja romana, ali sam tehnički ostao vjeran kratkoj priči."
Na portalu MVinfo naći ćete vrlo prigodan, socijalno osviješten, nogometni tekst Jurice Pavičića, u kojem se uz nogomet pozabavio gastarbajterima i novim licem Europe. "Gledano izvana, ovo europsko prvenstvo prate nacionalne retorike, pompozne, moćne i jake. Nacija prodaje pive, prodaje paket-aranžmane i novine. Kolektivne identifikacije i državne boje obojile su štekate kafeterija, etikete bezalkoholnih pića i televizijske reklamne blokove. Od sjevera do juga, Europljani se pacaju u ratničkim bojama, nacionalizam dreči iz suvenirnica i s okuka stadiona, a taj 'light' nacionalizam sad zabavlja kontinent koji se tako dugo gušio u krvi zbog onog drugog, 'pravog'."
Kulturpunktov Ante Jerić žesti se na domaće medije, svugdje prisutnu Lepu Smoje i općenito, na splitski mentalitet. "Lepu možete vidjeti u, ne pretjerujem, majke mi, svakom trećem prilogu nacionalne televizije koji se očeše o mediteranski način života. To vam, dragi moji, obično podrazumijeva ekipu splitskog studija koja iziđe na teren, izabere par reprezentativnih Splićana koji obavezno moraju govoriti kao usporeni snimak, i pita nešto o fjaki kad zapuše jugo, novoj rivi, ZERPU, Severini. E da, zaboravih na Ajduka koji je Broj 1, doduše ne na tablici nego onaj Magnus-Bunkerov: možda živi vječno, ali samo kao umorni stari paraplegičar."
U pauzama pogledajte pokoju utakmicu, što drugo.
