Iako smo već naširoko pisali, kako o samoj Nobelovoj nagradi, tako i o Nobelom nagrađenom Le Cléziou, evo još malo o istoj temi. U srijedu, 10. prosinca, očekuje nas ceremonija dodjela Nobelovih nagrada, dok, možda upravo u ovim trenucima, vrli dobitnici pokušavaju nabubati protokol koji kao da je smislio neki neugodno pompozni patricij zadužen za etiketu u Versaillesu 1715.
Laureati ovogodišnjeg izdanja Nobela, koji posljednjih dana idu od jednog do drugog skandinavskog banketa, bit će sretni što će cijeli taj napor završiti sutra u Stockoholmu, kad će stati u vrstu i primiti medalju, diplomu i, ništa manje važno, ček s potpisom švedskog suverena Carla Gustava XVI. U Oslu će, pak, laureatima Nobelove nagrade uručiti predsjednik Norveškog odbora za Nobelovu nagradu i to u prisutnosti Gustavovog sjevernog kolege, norveškog kralja Haralda V.
Važan dio čitave ceremonije su predavanja dobitnika. Predavanja se čitaju danima prije same dodjele, što u Stockoholmu, a što u Oslu za vrijeme ceremonije dodjele Nobelove nagrade za mir. Tako je npr. Le Clézio već u nedjelju pročitao svoj sastav pod nazivom Dans la forêt des paradoxes (U šumi paradoksa).
Također, neće svi dobitnici biti jednako plaćeni. Dok će dobitnik nagrade za ekonomiju, Paul Krugman uzeti cijeli milijun, nobelovci za medicinu neće; Harald zur Hausen će dobiti pola nagrade, a Françoise Barré-Sinoussi (jedina žena laureat ove godine) i Luc Montagnier podijeliti drugu polovinu. Dobitnici za kemiju Osamu Shimomura, Martin Chalfie i Roger Y. Tsien će podijeliti nagradu ravnomjerno na tri dijela, dok fizičari neće, budući da će Yoichiro Nambu uzeti pola novca, a po četvrtinu Makoto Kobayashi i Toshihide Maskawa.
Hvala bogu, ne moramo se brinuti za našeg Jean-Marie Gustave Le Clézioa, budući da odlazi kući s milijun dolara, iako je, priča se, Le Clézio prokleo činjenicu da je Nobelovu nagradu morao dobiti baš sad, kada je dolar, na kojem se bazira novčani iznos, na najslabijim granama.
Le Clézio je po dolasku u Švedsku izjavio kako se književnosti posvetio tek nakon što ga je loš vid spriječio da postane mornar te da je svojevremeno razmatrao da se posveti arhitekturi, što je neke ambicioznije novinare vjerojatno ponukalo da napišu članke s podnaslovima Le Clézio: moji uzori su Joseph Conrad i Le Corbusier.
"Moje matematičke sposobnosti bile su jadne, tako da je prevagnuo moj treći izbor – pisanje… Ja sam više nego išta drugo onaj koji priča priče. Ne pišem da bih demonstrirao, napao ili branio nešto', rekao je 68-godišnji francuski pisac.
Inače, i prvi nobelovac 1901. godine bio je Francuz, tad velika književna zvijezda, pjesnik parnasovac i akademik-besmrtnik, a sad ipak pomalo zaboravljeni Sully Prudhomme. Le Clézio je već trinaesti Francuz s Nobelom za književnost, a ovaj tekst ćemo završiti s malom francuskom nobelskom enumeracijom: Sully Prudhomme, Frédéric Mistral, Romain Rolland, Anatole France, Henri Bergson, Roger Martin du Gard, André Gide, François Mauriac, Albert Camus, Saint-John Perse, Jean-Paul Sartre, Claude Simon, Jean-Marie Gustave Le Clézio.
