Proglašena je dobitnica jedne od najcjenjenijih svjetskih nagrada za poeziju, nagrade T.S. Eliot. Ove godine je petnaest tisuća funti, kao i tapšanje po glavi pjesničkog Busha, naime 'pjesnika laureata na odlasku' Andrewa Motiona, koji je i predsjednik žirija nagrade, zaslužila mlada pjesnikinja Jen Hadfield, s egzotičnim mjestom prebivališta - Shetlandom. S nagradom, naravno, dolazi i veliko kritičko priznanje, a da o porastu prodaje knjiga i ne govorimo. Hadfield je nagradu zaslužila za svoju drugu zbirku poezije Nigh-No-Place. Među prijašnjim dobitnicima ove nagrade neka su od velikih imena engleske poezije, uključujući i Seamusa Heaneya, Carol Ann Duffy, Dona Patersona kao i Teda Hughesa, koji je također bio pjesnik laureat. Kuriozitet nagrade je činjenica da će novčani dobitak pobjednici uručiti Eliotova udovica Valerie. Za kraj, evo jedne pjesme ovogodišnje dobitnice.
Ladies and Gentlemen This Is a Horse as Magritte Might Paint Him
Consider this percheron in the climate-
controlled hold, gimped up for the flight
in blinkers and bridle and drugged of course
from the creased Jupiter of his arse
to the spotted dominoes of his teeth,
the burden of his blood alone,
the clapper seized in his brain's bell,
propped up on steel and the air's goodwill.
Ladies and Gentlemen – will you fill your glasses?
May I lead us all in a toast or prayer?
May the horse never wake
that stands in mid-air
the horse never wake that stands in
mid-air
horse never wake that stands in
mid-air
