Naši stari na terenu

Na Svjetski dan poezije odmaknut ćemo se od rasprava o tome čita li se poezija danas ili ne, tko je uopće i zašto piše, kakav je njezin status u društvu. Ovo proljetno razigrano Sunce potaknulo nas je na opuštanje, maštanje i kreativnost. Zamišljamo što bi se dogodilo da nas posjete naše pjesnikinje i pjesnici iz daleke prošlosti. 

Dakako, bili bismo obzirni prema tako iscrpljujućem putovanju. Iako je to strašno nezahvalan zadatak, u nekoliko rečenica bismo im ponudili presjek najvažnijih događanja: živimo u simulakrumu, povijesni sukobi nisu nas ničemu naučili i Konstrakta ide na Eurosong. Za prvu ruku, također bismo im savjetovali da izbjegavaju Amazon i razmisle o tome hoće li nekome poslati patlidžan u inboks. 

Nakon početnog šoka, vjerujemo da bi voljeli čuti nešto o poeziji danas. I dalje pišemo o dvije velike povijesne teme, o ljubavi i ratu, o nježnosti i nasilju. Za neke je dobra vijest da su uvršteni u pjesničke antologije, o njima se uči u školama i na fakultetima. Možda ne i za Gundulića, čiji je "porod od tmine" postao sinonimom za nedovoljno uspjelu poeziju (po procjeni autora) koji je danas često u upotrebi. 

Postmodernizam osamdesetih, pa i različite više ili manje avangardne prakse kojemu su mu prethodile, odradile su svoje. Književni autoriteti maknuli su se s pijedestala, pozicija autoriteta relativna je i nesigurna, a čak je i velikane poput Krleže potrebno kritički preispitivati. Sigurni smo da bi se našim pjesnikinjama svidjelo što naša scena vrvi uzbudljivim talentima njihovih kolegica. Iako mogu biti u ulozi muze, pjesnikinje mogu biti i mnogo više. Uz to, one su solidarne i prijateljski raspoložene, što bi apruvale Marija Gundulić Gučetić i Cvijeta Zuzorić. Pogotovo nabasaju li na, recimo, kolumnu Četvrtkom u četiri oka u kojoj su vrijedna pisma izmjenjivale Olja Savičević Ivančević i Ivana Bodrožić. 

Marulića bi moglo razočarati to što se ne piše na latinskom. Renesansni pjesnici bi gunđali jer nema više nekadašnje strofe i stiha na koji su navikli. Držića bi veselilo što Pogačar tako vješto i beskompromisno otpušta i poteže uzde jezika. Estetika je danas posve nešto drugo, ona je svakodnevna, a naučili smo još prije nekog vremena kako se ljepota govora i jezika lako može pronaći i u estetici uvjetno rečeno ružnoga, neočekivanog, nepopularnog. Pogledajte samo poeziju Alena Brleka, Monike Herceg, Sanje Baković, Marije Dejanović... 

Poezija se više ne čita na dvoru, već na ulici. Recitiranje poezije na javnom mjestu pretvorilo se u slam poeziju. Pjesničke zbirke se pišu, ali ne prodaju. Možda ne bi bilo zgorega da netko od naših gostiju povede sa sobom i kojeg mecenu ili kralja koji je pasionirani čitatelj poezije. Nema potrebe pisati poslanice, možeš samo poslati poruku. Ostane li nešto nejasno, ne treba se pitati što je pisac htio reći, već se mogu slušati razgovori uživo s autorima ili intervjui. Možemo reći da, kao što je Ribanju teže odrediti žanrovsku naljepnicu, tako je bilo i žiriju nagrade Kamov kada je ona dodijeljena Martini Vidaić za zbirku Trg, tržnica, nož. 

Šimić bi se vjerojatno zabrinuo kada bi vidio kolika količina ljudi uopće ne primjećuje zvijezde. Trude se biti veći od njih, značajniji od prirode. Nadajmo se samo da nas to neće koštati planete. Vjerujemo da bi Ivanu Goranu Kovačiću bilo drago saznati da je njemu u čast nazvana jedna pjesnička nagrada. Tom mišlju mu i čestitamo rođendan, koji je simbolično na prvi dan proljeća, kao i na Svjetski dan poezije. 

Poezija se čita na inauguraciji američkog predsjednika, inspiracija je za sada već kultne filmove poput Društva mrtvih pjesnika, ona je na Instagramu. Papire su zamijenili ekrani, mecene su postali donatori. Više ljudi čita i ima pristup knjizi. To je upravo ono što često uzimamo zdravo za gotovo. Možemo u knjižnice, antikvarijate, na buvljake i ne trebamo čekati paket knjiga koji stiže brodom za tri mjeseca. Kakva privilegija! Vjerujemo da je to nuspojava suvremenosti koji bi naši pjesnički uzori oduševljeno podržali. 

Stoga posegnite za pjesničkom zbirkom, starom ili novom, i u društvu stihova proslavite Svjetski dan poezije!