Po strani od medijske halabuke i književnih nagrada na policama knjižara pojavio se najnoviji roman Gorana Tribusona Divlja plaža (Mozaik knjiga) u kojem ovaj friški akademik nastavlja s mračnom tematikom i likovima iz opustošenih hrvatskih predgrađa u maniri svojih posljednjih djela poput Kluba obožavatelja i Kuće u kojoj stanuje vrag.
I u Divljoj plaži periferija hrvatskog društva opet je u centru zbivanja. Priča se vrti oko bivšeg vojnika Žakija, čiji se život nepovratno zakomplicira povratkom sina i izgubljene ljubavi te slučajnim otkrivanjem nepoznatog leša.
Tribuson se 70-ih svojim kratkim pričama profilirao kao jedan od naših prvih pisaca fantastike, u 80-ima se okrenuo prvo okultnim, a potom poluautobiografskim temama, koje je kasnije razvio u Ranim danima (1997), Travi i korovu (1999) i Mrtvoj prirodi (2003) u kojima piše o odrastanju i mladosti u Bjelovaru te izgubljenim idealima generacija stasalih u 60-ima. Knjiga Trava i korov uvrštena je u nedavno objavljenu antologiju suvremene hrvatske književnosti Tko govori, tko piše kritičarke Jagne Pogačnik.
Ipak, mnogi ga čitatelji najviše vole zbog atmosferičnih krimi-romana čijim pustim ulicama kroči 'tragični junak' i džezofil Nikola Banić, ex-policajac i privatni istražitelj (ili private dick, kako bi rekli Amerikanci, čiji je model krimića uvelike utjecao na Tribusona). Iako Banića nema u Divljoj plaži, njome svejedno šeću ratni profiteri, njihovi pomoćnici i lokalni luzeri koji kroje sudbinu glavnog junaka, bivšeg legionara i vojnika, pa se čini da vjerna Tribusonova publika neće ostati razočarana.
