Danas 65-godišnjakinja Allende na taj se drastičan korak odlučila kad ju je uhvatila panika da zbog spisateljske blokade neće završiti trilogiju koju je obećala svojim unucima. Kako Allende ništa ne radi površno, po svoje prvo halucinogeno iskustvo otputovala je u Južnu Ameriku da bi u društvu izvjesnog amazonskog šamana uživala u transcedentalnim moćima pića ayahuasca, mješavini jakih halucinogena koji se koriste u šamanskim obredima. Na moćnom se tripu približila smrti pa je kasnije izjavila: "To je najintenzivnije i najluđe iskustvo u mom životu. Otkrilo mi je štošta o meni, ali ne želim to više nikada ponoviti." No, obredno drogiranje urodilo je plodom – blokada je razbijena. Godine 2005. izašao joj je roman El bosque de los pigmeos (Forest of the Pygmies), čime je zatvorila trilogiju o avanturama tinejdžera Nadie Santos i Alexandera Colda, o kojima je pisala u bestseleru Grad zvijeri (2002.) i nastavku, romanu El Reino del Dragón de Oro (Kingdom of the Golden Dragon, 2004.), i čije su se ekranizacije netom primili producenti Narnijskih kronika.
Zgoda sa šamanom samo je jedan detalj iz najnovije, 17. po redu knjige autorice čije su ostale knjige u svijetu prodane u više od 50 milijuna primjeraka i prevedene na gotovo 30 jezika. U memoarima nazvanima The Sum of Our Days (Zbroj naših dana), Allende, koju je veliki čileanski pjesnik Pablo Neruda zbog previše subjektivnog pisma jednom zgodom počastio epitetom 'najgore novinarke u zemlji' pa brže-bolje savjetovao da se prebaci na fikciju, ispisuje brutalno iskrenu povijest vlastite obitelji od smrti svoje kćeri Paule 1992. naovamo.
Da je istinita ona Couplandova da su 'sve obitelji psihotične', Allende dokazuje primjerima iz života vlastite obitelji i najbližih prijatelja - snaha joj je, jao kako holivudski, ostavila sina zbog zaručnice posinka Isabelinog drugog muža Gordona, čija su biološka djeca, dvojica sinova, ovisnici, a kćer, koja je također bila narkomanka ubijena je pod nerazjašnjenim okolnostima. Uz lezbijske intrige, tu je i neplodna nova snaha, računovođa koji je ženu naručio iz Kine i face-lift o kojem Allende govori bez srama.
Premda vam sve to možda sliči na zaplet jednog od budućih romana Marine Lewycke, uvjeravamo vas u istinitost spisateljičinih riječi. Allende je obiteljsku trakavicu sastavila pomoću pisama što ih svakodnevno piše i iz Kalifornije šalje 87-godišnjoj majci koja živi u Čileu. Krajem svake godine, Isabelina ih majka šalje nazad, da se ne zagube, a Allende se njima koristi kao šalabahterima za obiteljska pitanja.
Po istom principu napisala je i svoj prvi roman – Kuća duhova, koji je tad četrdesetdvogodišnju novinarku, inače nećakinju svrgnutog čileanskog predsjednika Salvadora Allendea, katapultirao među književne zvijezde.
U intervjuu za Telegraph.co.uk pročitajte još štošta o zanimljivom životu najpoznatije žene magičnog realizma, a u očekivanju prijevoda, vlastiti primjerak memoara The Sum of Our Days nabavite na ovom linku.
