Na današnji dan, 2. srpnja 1923. godine, u mjestu Kórnik na zapadu Poljske, rođena je jedna od najvećih poljskih pjesnikinja, Wisława Szymborska. Danas je stoga pravi trenutak da se prisjetimo njezina bogatog književnog stvaralaštva.
Szymborska, prozvana „pjesničkim Mozartom“, je počela pisati priče i pjesme još kao dijete, sama je izjavila da je prve pjesme napisala kada je imala tek četiri godine, dok je prve pjesme objavila je 1945. godine na stranicama lista Dziennik Polski (Poljski dnevnik). Početkom pedesetih godina objavljena joj je i prva zbirka pjesama Zato živimo. Međutim, njezina prva knjiga, koja je trebala biti objavljena 1949., nije prošla cenzuru jer "nije ispunjavala socijalističke zahtjeve". Osamdesetih godina pisala je za podzemni tisak pod pseudonimom Stanczykówna, a također je pisala i za jedan pariški časopis.
U ranim godinama njezina je poezija bila obilježena socrealističkim stilom te je slavila komunizam. Szymborska se kasnije na to osvrnula riječima: "To je vrlo teško objasniti. Sada ljudi ne razumiju situaciju koja je bila tada. Zaista sam željela da spasim čovječanstvo, ali izabrala sam najgori mogući način. Radila sam to iz ljubavi prema čovječanstvu. Onda sam shvatila da ne trebate voljeti čovječanstvo, nego radije ljude. Trebaju vam se sviđati, a ne trebate ih voljeti. Ne volim čovječanstvo, ali sviđaju mi se ljudi, pojedinci. Pokušavam da razumijem ljude, ali ne mogu im ponuditi spas.
To je za mene bila veoma teška lekcija. To je bila zabluda moje mladosti. Napravljena je iz dobre namjere, ali nažalost mnogi pjesnici su uradili isto. Kasnije su zbog promjene svoje ideologije završavali u zatvorima. Ja sam srećom bila pošteđena te sudbine, jer nikada mi zaista nije bilo u prirodi da budem pravi politički aktivista."
Za svoj opus nagrađena je brojnim priznanjima, kako poljskim tako i međunarodnim, a kruna njezina književnog rada svakako je bila je Nobelova nagrada za književnost, koju je dobila 1996. godine. Nagrada joj je dodijeljena "za poeziju koja s ironičnom preciznošću dopušta da povijesni i biološki kontekst izbiju na vidjelo u fragmentima ljudske stvarnosti".
Među njezinim najznačajnijim pjesničkim zbirkama izdvajaju se: Pitanja koja si postavljamo, Dozivanje Jetyja, Sol, Svaki slučaj, Velika brojka, Ljudi na mostu, Kraj i početak, Dvotočka i Ovdje. U tim je djelima izgradila prepoznatljiv poetski svijet temeljen na, kako je kritika isticala, ironiji, paradoksu, proturječjima i suptilnom humoru. Osim poezije, pisala je i feljtone, književnu kritiku te prevodila poeziju s francuskog jezika. Prema vlastitim riječima, najveći dojam na nju ostavio je uvaženi pjesnik i drugi poljski nobelovac Czesław Miłosz.
Kako je istaknuto na stranici Nobelove nagrade, „poezija Wisławe Szymborske bavi se egzistencijalnim pitanjima. Jedinstvena je u svojoj vrsti i teško ju je svrstati u neku kategoriju. Szymborska nastoji rasvijetliti najdublje probleme ljudske egzistencije, okružene prolaznošću sadašnjeg trenutka i svakodnevnog života. U tkivo trenutnog iskustva ovdje i sada upliće mehanizam vječnosti. Njezinu poeziju karakterizira pojednostavljen, „osoban“ jezik, različit od suvremenog jezika, često s malim zaokretom na kraju, s upečatljivom kombinacijom duhovnosti, domišljatosti i empatije.“
Unatoč velikom utjecaju, njezin pjesnički opus relativno je malen, sadrži manje od 350 pjesama. Kada su je pitali zašto je objavila tako malo, odgovorila je jednostavno: "Imam kantu za smeće kod kuće."
Okružena prijateljima i rodbinom, Szymborska je preminula mirno u snu 2012. godine u svom domu u Krakovu, u dobi od 88 godina, od raka pluća. U trenutku smrti radila je na novoj poeziji, no nije stigla urediti svoje posljednje pjesme onako kako je željela. One su objavljene naknadno, iste godine. Godine 2013. u njezinu čast ustanovljena je Nagrada Wisławe Szymborske, koja se dodjeljuje za najbolju pjesničku knjigu.
Na hrvatskom jeziku dostupan je izbor njezinih pjesama Svijet koji nije od ovoga svijeta (Fraktura, 2020), u prijevodu polonistice Đurđice Čilić.
