Foto: Paalso Paal Sørensen / Wikipedia
Da je Anna Frank znala kojim će se apsurdnim problemima baviti njeni potomci 70 godina nakon njezine smrti, bi li uopće vodila dnevnik? Povod ovom pitanju je trenutni sukob oko autorskih prava na Dnevnik Anne Frank.
U većini europskih država autorska prava na određeno djelo traju do 70 godina nakon smrti autora, a zatim djelo postaje javno dobro. Budući da je Anna Frank preminula 1945., to znači da 2016. njezin Dnevnik postaje javno dostupan. Stoga su francuski lektor Olivier Ertzscheid i saborska zastupnica Isabelle Attard (nezavisno jedan o drugome) odmah nakon Nove godine na Internetu objavili prvu verziju Dnevnika.
No, zaklada Anne Frank Fonds, koju je uspostavio Annin otac Otto Frank i koja je (bila?) vlasnik autorskih prava, pokušava zadržati prava na Dnevnik. Tvrdi da su za konačno izdanje Dnevnika uvelike zaslužni Otto Frank i prevoditeljica Mirjam Pressler koji su izvorni dnevnik uredili u književni tekst. Budući da je Otto Frank umro 1980., a Pressler je još živa, Zaklada smatra da za Dnevnik i dalje vrijede autorska prava.
Naravno, Zaklada nije stala tek na teoriji, nego je lektoru Ertzscheidu poslala pismo u kojem mu nalaže da ukloni tekst s web stranice, objavi da je bio "dezinformiran" i da Zakladi kompenzira nastalu štetu. Ertzscheid je odbio nalog, a nakon njega je i političarka Attard objavila tekst. U tome ih je podržala francuska udruga knjižničara.
Slijedi sudski spor u kojem će zaklada pokušati prisvojiti autorska prava, sudsku odštetu i poveći financijski prihod od prodaje popularnog Dnevnika. Na sreću zaklade, ovo pitanje u SAD-u još dugo neće doći na dnevni red: po američkom zakonu autorska prava traju 95 godina nakon prvog izdanja teksta, što znači da će Dnevnik Anne Frank biti 'zaštićen' sve do 2040-ih.
***
info: The Guardian
