Leipzig - grad raskola
Žena koja stoji iza brojnih lajpciških predstavljanja hrvatske književne scene odlučila je progovoriti na natpise na njezini račun. Izazvana brojnim polemikama koje su uslijedile nakon Čadežova teksta 'Prvo svi u Leipzig, a onda na pivo', Bremer nije samo dokazala zašto su ona i Dalos kompetentni predstavljati Hrvatsku, što im hrvatski mediji osporavaju još od kad su se primili te zadaće, nego je i skrenula pažnju na navodne laži koje Čadež iznosi u tekstu.
Podsjećamo vas da Čadež u svom tekstu citira navodne riječi nezadovoljstva novinarke Die Zeita Bernadette Conrad hrvatskim nastupom u Lepzigu, što Alida Bremer u svom tekstu osporava dokazima. Bremer nije bila lijena pa je lijepo kontaktirala navodnu autoricu te izjave koja je pismeno odgovorila da Čadežu nikakvu izjavu nije dala. "Ako Čadež (...) po sjećanju meni stavlja u usta rečenice koje se predstavljaju kao direktni navodi, onda je to jedna prilično nemoralna gesta. Ja se osjećam iskorištenom. Ako se govori o šteti, onda je šteta načinjena mom imenu i imenu Die Zeita i ja ću to gospodinu Čadežu priopćiti." A hoće li to priopćenje do Čadeža doći sudskim putem, vidjet ćemo.
Osim što Čadeža proziva zbog laži, upućuje i na staljinistički karakter njegovih riječi, a skreće pažnju i na seksizam koji izvire iz Mandićeva teksta 'Djevice u vrapčinjaku', također objavljena na stranicama Jutarnjeg lista. "Novinar Čadež, nadalje, demonstrira svoj policijski talent pa govori o tome kako je on 'provjerio' jesam li ja doktorirala (kaže da jesam - baš me zanima gdje li je ta 'provjera' obavljena?). Ova je rečenica inače uzbunila samo jednu autoricu, koja je prepoznala njezin staljinistički karakter, ali nikoga u HDP-u. Važno je, kaže Igor Mandić hvaleći duhovitost ovog autora, uštipnuti hrvatsku staru damu literaturu u stražnjicu, pa će ona sladostrastno ciknuti, kako se to već u nas rado (i od politički korektnih kerefeka zapadne Europe neometano) zamišlja žensku žudnju."
A osvrće se i na hrvatsku bipolarna književnu scenu i društva koja ju krase: "U Hrvatskoj danas kiševski bi analitičar morao analizirati mehanizme hrvatske književne scene, u kojoj jedni pate od nemogućnosti oslobađanja od nacionalnih stereotipa, a drugima upravo to odgovara i zato to i podgrijavaju, naime, da bi kod kuće i u svijetu dobivali simpatije kao navodni borci protiv prvih, dok su i jedni i drugi u začaranoj vlastitoj dihotomiji postali slijepi i gluhi za sve što nije prostor te dihotomije. A sve to pod maskom duhovitosti i slobode mišljenja u krilu novokomponirane demokracije. I uz barbarogenijske povike: 'Što će nama dolaziti ovdje nekakvi lažni proroci iz bijelog svijeta kad mi sve znamo što je i kako je!'"
Možemo se samo nadati da je ovaj Bremeričin tekst, koji broji još tonu sitnih uboda na račun Tomislava Čadeža, zadnji u nizu polemika vezanih uz Leipzig. No poznavajući taštinu spomenutih, velike su šanse da se trakavica nastavi. U svakom slučaju, bit ćemo u toku.
