Frank Zappa glavom i bradom

Svaka čast Sandorfu, reći će svatko tko je pročitao, uočio, barem naslov velikog intervjua Branka Čegeca u Telegramu, da, onaj o 23 studenta od kojih nitko nije ni čuo za Davida Bowieja, jer ako nitko više ne zna za Bowieja, ima li uopće smisla objavljivati bilo što, pa tako i autobiografiju Franka Zappe kojom nas je razveselila gore spomenuta nakladnička kuća!?

Ima, odnosno – želimo vjerovati da ima, to što netko nema spoznaja, ne mari za Bowieja ili Zappu, Virginiju Woolf, Tarkovskog, Davida Lyncha, sunčev sustav (i zašto je onako grubo Pluton najuren iz istoga), ili iz nekog razloga ne želi dublje ulaziti u materiju, još uvijek ne znači da bismo morali dignuti ruke od svega u što smo vjerovali i vjerujemo. U tom smislu Booksino Veliko Vijeće za nužnost održavanja privida normalnosti svesrdno nastavlja podržavati nakladnike u njihovoj tvrdoglavoj nakani da i dalje objavljuju knjige, bilo da je riječ o prozi, poeziji, memoarima, znanstvenom i svakom drugom sadržaju koji može stati između korica.

Frank Zappa glavom i bradom (Sandorf, 2025., prijevod – Ivan Sršen i Darko Milošić) ili u originalu The Real Frank Zappa Book veliki je američki skladatelj i glazbenik napisao u suradnji s Peterom Occhiogrossom. 

Jedan od razloga zbog kojih ovo radim, navodi Zappa na samom početku knjige, jest navala glupih knjiga (na nekoliko jezika) koje su tobože o meni. Smatrao sam da bi trebala postojati barem jedna, negdje, koja bi sadržavala golu istinu. Lijepo bih vas upozorio da ova knjiga nema pretenzije biti neka vrsta „cjelokupne“ usmene povijesti. Donosimo je isključivo zbog konzumacije i zabave.

Knjigu smo konzumirali i možemo vam zajamčiti da je zabavna otprilike u onoj mjeri u kojoj biste to i očekivali od Zappe – definitivno jedne od najzanimljivijih, najoriginalnijih i najduhovitijih pojava u povijesti američke alternativne glazbene scene druge polovice XX. stoljeća. Bio je iznimno aktivan i plodonosan autor, u svojoj tridesetogodišnjoj karijeri napisao je i objavio više od stotinu studijskih, live i kompilacijskih albuma. Surađivao je i snimao s brojnim vrsnim glazbenicima kao i sa simfonijskim orkestrima (što nije bilo nimalo jednostavno, a o čemu također piše u knjizi). Kao i većina onih koje (s razlogom, bez razloga ili pojednostavljeno) nazivaju ekscentričnima ili nekonvencionalnima i Zappa je u biti bio vrlo razuman i normalan čovjek kojega su zanimale mnoge stvari o kojima niti je mogao, a niti htio šutjeti.

Vrijednost ove knjige, među ostalim, leži i u njegovoj namjeri da se suprotstavi netočnim, površnim, nepoštenim i krajnje proizvoljnim tumačenjima, tekstovima i knjigama, koje su njegov lik i djelo iskrivljavali do neprepoznatljivosti. Zappa je bio trn u oku glazbene industrije (kao i ona u njegovu), shvatio je vrlo rano kako stvari funkcioniraju, nimalo mu se to nije svidjelo, pa je u jednom trenutku brigu o svojoj glazbi odlučio pretvoriti u obiteljski posao. Također, za razliku od mnogih drugih, Zappa ne priča lovačke priče, niti romantizirane legende o turnejama na kojima glazbenici divljaju od jutra do sutra. U zamjenu za to nudi otvoren, iskren uvid na sve što se mora učiniti ne bi li stvari uopće funkcionirale predstavljajući glazbu i kao zahtjevan posao koji iziskuje disciplinu i ustrajnost bez kojih bi bilo vrlo teško snimiti ploču, odraditi turneju ili surađivati s drugim glazbenicima, primjerice – simfonijskim orkestrima. Talent i nadahnuće se podrazumijevaju, posebice u njegovom slučaju, ali bez jasne strukture i ustrajnosti sve bi se raspalo.

Jednako važan dio autobiografije jesu dijelovi u kojima se upoznajemo sa Zappinim pogledima na američko društvo, borbom protiv cenzure u glazbi – sredinom osamdesetih, a u sklopu rasprave o PMRC-u (Parents Music Resource Centar), govorio je u Senatu oštro se protiveći uvođenju naljepnica na albume s „neprimjerenim“ sadržajem. Borbu s vjetrenjačama paralelno je vodio i u televizijskim raspravama na istu temu upozoravajući na ograničavanja građanskih sloboda loše osmišljenim akcijama u doba Reaganove administracije.

Bez dlake na jeziku u jedinoj pravoj knjizi o sebi piše o braku, odgoju djece, školstvu, religiji i državi, te brojnim anomalijama američkog društva. Nije se teško složiti s urednikom hrvatskog izdanja – Zappa je još u ono vrijeme precizno dijagnosticirao bolesti koje Ameriku nagrizaju i danas, a u što se možemo uvjeriti svakog dana.

Frank Zappa bio je jedan od velikih, autentičnih buntovnika, uvijek protiv svake sile i nepravde, uvijek u opoziciji i predstavnik one bolje, kreativne i slobodne Amerike. Sve što je radio – radio je bez kompromisa, pošteno i po svom, a na isti način radio je i na ovoj knjizi, projektu kojega se prihvatio svega par godina prije prerane smrti 1993.

Frank Zappa glavom i bradom knjiga je za sve njegove sadašnje i buduće fanove, ali i za one kojima je pun kufer ispeglanih i docifranih biografija i autobiografija čiji autori ne kažu previše, ali zato paze da ne stanu nekome na žulj – Zappa nema nikakvih problema s tim. Kao dodatak, preporučujemo i dokumentarni film Zappa (2020) autora Alexa Wintera.

F.B., 6. veljače 2026., Zagreb