Piše: Sara Tomac

'Ovjerena kopija': Svijet bez sigurnog mjesta

Max Griss, Unsplash.

Naslov knjige: Ovjerena kopija Autor knjige: Srđan Gavrilović Izdavač: V.B.Z. Godina izdanja: 2026
Utorak
17.11.2026.

Gotovo svaki milenijalac može nabrojiti barem nekoliko bliskih prijatelja koji su se tijekom ili nakon školovanja raselili po Europi, što ponukani željom za širim obzorima, što prisiljeni neizvjesnom budućnošću u slučaju ostanka. Međutim, ni prave priče o uspjehu i ostvarenju nisu tako česte. Iskustvom migracije prožeta su dosadašnja djela Srđana Gavrilovića, pisca koji se na regionalnoj književnoj sceni dvjema zbirkama priča već dokazao kao ozbiljan i zanimljiv glas. Njegov romaneskni prvijenac naslova Ovjerena kopija ne odudara od tematike po kojoj je dosad bio prepoznat kao kratkopričaš: glavna pitanja kojima se bavi ona su o identitetu obilježenom lutanjem, izmještenošću i preživljavanjem usamljenog pojedinca u svijetu koji se nezadrživo urušava.

Ovjerena kopija prati lik mladog čovjeka iz Bosne i Hercegovine tijekom rada na poslu pomoćnog kuhara jednog restorana u Leipzigu, gdje je stigao nakon nekoliko godina studiranja i rada u Belgiji. Čak i letimičan pogled na autorovu biografiju daje zaključiti da su mu inspiracija bila osobna iskustva te da se, u najmanju ruku djelomično, radi o autofiktivnom štivu. Anakronim pripovijedanjem protagonist opisuje rad u kuhinji restorana te otkriva životne okolnosti koje su ga ondje dovele. Ispisan u prvom licu, roman je osobno putovanje kroz njemačke i belgijske gradove, kroz djetinjstvo u Bosni i Hercegovini, ratne godine, izbjeglištvo, obiteljske, prijateljske, ljubavne i profesionalne veze. Detaljan je i precizan dokument migrantskog iskustva, ali i iskustva generacije koja je podjednako izmučena ratom, u kojem nije sudjelovala, te lokalnim i svjetskim krizama koje nije uzrokovala.

Svijet ugostiteljstva i život kuhinje finih restorana prominentna su tema romana, a pripovjedačevo iskustvo rada u svijetu vrhunske gastronomije okosnica je radnje. Ondje čitatelj upoznaje većinu likova, pripovjedačevih šefova i kolega, kao i rigidan, buran i kaotičan svijet koji obuzdavaju kuhinjska vrata luksuznih restorana. S jedne strane, protagonistu kaos i užurbanost kuhinje služe kao bijeg, obrambeni mehanizam protiv suočavanja sa samim sobom. Istovremeno, kuhinja koja pod pritiskom puca po šavovima vjerna je preslika njegovog unutrašnjeg stanja. Ta borba i odupiranje duhovima koji ga prate isprepliću se s osjećajem neukorijenjenosti i pokušajima da nađe cilj i svrhu u životu, neko ispunjenje koje ne zna imenovati. Pritom, vrijeme i mjesto na kojem boravi zloslutno vonjaju na nemir i strepnju.

Prizori i atmosfera opisani u knjizi odvijaju se pred očima čitatelja poput, primjerice, epizode serije The Bear, uz sličnu dozu košmara, frustracije i gnjeva. Fascinantno je postojanje striktno posložene mašinerije radi jednog nevinog i sasvim uobičajenog iskustva kakvo je uživanje u hrani. U Gavrilovićevoj kuhinji gomilaju se fizički, mentalni i emocionalni napori, lome se tijelo i psiha, nadmeće se s vremenom, šefovima i samim sobom. Ugostiteljstvo je samo još jedan dio društva koji je zapao u krizu. Kuhanje je uglavnom lišeno strasti i topline, stilizirano, optimizirano i kapitalizirano kako bi udovoljilo zahtjevima klijenata. Prizor vrhunskog restorana usporediti se može s generalnom slikom svijeta – iza njegovih velebnih prozora profinjena elita koja uživa, iza zatvorenih vrata kuhinje radnici i migranti koji ih hrane i pokreću.

Značajan dio likova u romanu čine došljaci poput pripovjedača, pristigli u obećanu europsku zemlju tražeći bolje prilike ili bježeći od starog života. Svi oni u roman unose dio vlastite traume, osamljenosti, nostalgije za rodnim mjestom i materinjim jezikom, nekog rata koji im je ukrao dio života ili ga trenutno krade njihovim obiteljima, prijateljima i sunarodnjacima. Autor na gotovo svakoj stranici podsjeća da je svijet bespovratno postao lošije mjesto, od gentrifikacije koja je preobrazila gradove, pokvarenosti kapitalizma do posljedica pandemije i klime koja se uništava. Krize koje vriju diljem Europe i svijeta bujaju i u Njemačkoj – gotovo svaki grafit ili povorka koju glavni lik u šetnji gradom zamijeti dokaz je radikalizacije društva, razmahivanja nasilja, ekstremnih stavova, rasizma i ksenofobije. Svijet u kojem boravi pripovjedač nema sigurnog mjesta, ljudi stradavaju jednako glupo, bespotrebno i krivo kao i prije koje desetljeće na prostoru s kojeg je pobjegao. Zaključao lonac na vatri globalnih previranja izgleda kao da će se svakog časa preliti i porinuti svijet u kaos i razaranje iz kojih nema povratka ni oslobođenja.

Paralelno sumornim opažanjima o stanju čovječanstva polagano se rastvara i pripovjedačev mikrokozmos, njegovi privatni odnosi i bitke koje sa sobom vodi. Traume koje postepeno i suzdržano dijeli kroz odmake od glavne radnje i povratke u prošlost jasnije definiraju njegovu ličnost te okolnosti koje su ga dovele na fizičko i mentalno mjesto na se kojem trenutno nalazi. Velika pripovjedačeva rana kojoj se kontinuirano vraća i emotivna okosnica romana jest prerani gubitak majke i sjećanje na njene posljednje mučne dane. Pripovjedni povratci u vrijeme kada je još bila živa istovremeno su ispunjeni nježnošću, brigom i mekoćom te nagrizajućom ljutnjom i nepodnošljivim jadom koji mora potisnuti da bi sam preživio. Gubitkom majke rasipa se i njegovo uporište u rascjepkanom svijetu koji ga niti u jedan svoj kutak nije svesrdno primio.

S druge pak strane glavni lik raspetljava romantični odnos koji ga je obilježio, onaj s bivšom djevojkom, a koji se razvodnio nakon njenog odlaska na bolji posao u drugu državu. Veza s ambicioznom, poduzetnom i angažiranom osobom objelodanjuje osobine glavnog lika koje koče ne samo njihov opstanak, već i njegov vlastiti napredak. Njenoj racionalnosti protuteža su njegova ravnodušnost, sklonost autodestruktivnosti, bijesu, alkoholu i zatomljivanju emocija. Njegova partnerica lik je koji ne prihvaća trulo zadržavanje na jednom mjestu i valjanje u kaljuži iz koje se može pobjeći, dok protagonist, nedefiniran jasnim granicama, ne zna kojem obzoru se okrenuti. Pasivno se prepušta struji i beznadno čeka da ga sustigne nešto za što ionako nema volje niti žara.

Pripovjedačev glas je rezerviran, no upravo u tišinama koje se rastvaraju između izgovorenog leži njegova ozbiljnost i intimnost. Gavrilović uvjerljivo dokumentira raznolike anatomije međuljudskih odnosa, od formativnih do onih prolaznih, a ranjivosti i brutalnosti glavnog lika pristupa ogoljeno i iskreno. Spretno barata neizgovorenim osjećajima i traumama, ukazuje na frustraciju koja kipi ispod štita mirnoće i tankoćutnost sakrivenu u staloženim riječima. Kroz roman se autor izražava slikovno i emotivno nabijenim, često krnjim rečenicama, i dotjeranom poetičnošću koju povremeno rasterećuje znalačkim referencama na filmove, serije, glazbu ili knjige. Pokatkad, ipak, zna skliznuti i u hermetičnost, pretjerati u ekspresivnosti i veću važnost dati stilu nego sadržaju.

Autorov prepoznatljiv izraz možda se najbolje iščitava i doživljava u impresijama lokaliteta i krajolika. Gradovi i mjesta koja protagonist svojim skitanjima mapira nisu tek kulisa, već glavni likovi, živući organizmi, dinamični spletovi ulica, spomenika, lokala, zgrada i parkova. Premda je središnje mjesto radnje Leipzig, na kratke izlete pripovjedač čitatelja vodi i, primjerice, u Berlin, Dresden, ili Potsdam. U ovim intimnim pejzažima Gavrilović demonstrira senzibilitet za poeziju detalja, grad tretira kao veliko platno koje ispunjavaju pokreti i životi ljudi, a krajolike pred čitatelja rasprostire poput impresionističkih prizora francuskih bulevara. Oni nisu samo slikoviti prizori, već i prostori opterećeni prošlošću i različitim ideologijama, nasiljem i ekstremizmom. Lutanje i dokumentiranje lokaliteta svojevrstan je postupak njihovih svojatanja, nastojanja da strano mjesto postane blisko, osobnije i toplije.

Gavrilovićev protagonist doima se poput (anti)junaka našeg doba, modernog društva pred raspadom. U teoriji građanin svijeta, u stvarnosti pojedinac obilježen intimnom i kolektivnom poviješću te ograničen izvjesnošću skore propasti. Ovaj roman ozbiljna je i aktualna knjiga koja progovara glasom apatične generacije stiješnjene među krizama, obeshrabrene beznadnošću truda u vlastitoj zemlji koju su pokvarili ponajviše oni koji su obećali zalagati se za njen boljitak. Ovjerena kopija roman je uz koji čitatelja zaškakljaju rane svijeta na koje vjerojatno ponekad i zaboravi. A možda i podsjetnik na našu usamljenost, otupljenost i zasićenost stanjem s druge strane praga dok kao metodu bijega na bliještećem ekranu biramo još jednu epizodu drame čiji je kaos podnošljiviji od našeg vlastitog.

 

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Možda će vas zanimati
Kritike
03.11.2026.

'Kutijica od školjki': Nježno sačuvan sentiment

Roman Nade Gašić nježna je osobna ostavština prelivena u čvrsti književni biser, djelo u kojem se jedno davno ljeto pretvara u riznicu osobnih i kolektivnih sjećanja.

Piše: Martina Marinković

Kritike
27.10.2026.

'Roditelji kućnih ljubimaca': Alternativni prostor bliskosti

Roman Milice Vučković otvara mnoga pitanja i u fokus postavlja važne teme suvremenog društva, ali se s izazovima koje pred sebe postavlja suočava s različitim uspjehom.

Piše: Melida Travančić

Kritike
20.10.2026.

'Rt': Kako se razara planina, kako se razara društvo?

Roman Saše Ilića bavi se društvenim i geološkim razaranjima koja su posljednjih osamdeset godina obilježila naše prostore.

Piše: Filip Kučeković

Kritike
13.10.2026.

'Φ': Koliko prostora zauzima dobra djevojčica? 

Roman Tanje Tolić vrlo dobro pokazuje kako niz naizgled sitnih promjena može iz temelja preoblikovati jedno djetinjstvo, a time i formirati specifičnu ljudsku jedinku. 

Piše: Nika Pulig

Kritike
22.09.2026.

'U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća': Iza cvijeća – praznina

Napuštanje, odrastanje u sekundarnoj porodici, odlazak, bolest, proces pisanja i slikanja kao načini suočavanja sa sobom i djetinjstvom, u romanu Gabrijele Rukelj Kraškovič prikazani su kroz iskustvo koje do kraja ne može biti ispričano.

Piše: Melida Travančić

Kritike
08.09.2026.

'29 tužnih činjenica': Posttranzicijski luzer u krizi srednjih godina

Roman Andrije Škare prema načinu oblikovanja, likovima, radnji i pripovijedanju kao da više pripada ranim 2000-ima nego suvremenosti.

Piše: Filip Kučeković

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu