Petšest pitanja za Marinu Čović

Razgovarali smo s Marinom Čović povodom e-izdanja, a ujedno i prvog izdanja, njezine zbirke pjesama Fantomsko korijenje na portalu Besplatne elektroničke knjige. Pjesme u drugoj zbirci Fantomsko korijenje Marine Čović snažne su autobiografske introspekcije obilježene traumom rata, migracije i izbjeglištva te izgubljenim fotografijama obitelji i svakodnevnice. Autorica precizno i emotivno ispisuje privatnu povijest koristeći narativni, kolokvijalni jezik kojim stvara mozaik intimnih sjećanja i generacijskih rana. Zbirku karakteriziraju motivi djetinjstva, majčinstva, ženstva i traženja identiteta, s jasnim osjećajem nostalgije, tuge i blage nade u bolje sutra. Stilistička razina teksta oslanja se na jednostavnost izraza, izravnost i bogatu zbirku svakodnevnih detalja čineći iskustvo univerzalnim i dirljivim. Ova zbirka, nenametljivo, ali snažno, potvrđuje žensko iskustvo naših turbulentnih prostora, afirmirajući volju za životom i pisanjem kao temeljem otpora i obnove. S Marinom je razgovarao Tihomir Dunđerović.

Rođeni ste u Sarajevu, tamo proveli djetinjstvo, a školovali ste se i živite u Splitu? Oba zavičaja često spominjete u Vašim tekstovima. Kako su Sarajevo i sarajevski duh, a kako Split i dalmatinski mentalitet utjecali na Vaš književni izričaj i teme kojima se bavite?

Sarajevo je moj prošli život. Zauvijek sam obilježena njime. Zbirka nosi naslov Fantomsko korijenje jer sam iz Sarajeva istrgnuta. Tu je na duši, gdje su bila korijenja, ostao batrljak, batrljak koji osjeća i vuče ga nešto što je bilo, a sada više na žalost ne postoji.

Nije bilo lako prilagoditi se Splitu i njegovom mentalitetu, dišpetu i reskom humoru. Pratio me je osjećaj izoliranosti i nepripadanja. Ali evo, stvorila sam ovdje obitelj, našla prijatelje i neko svoje mjesto. Moglo bi se čak reći da sam se uklopila. Iako, prepoznaju me kad progovorim, ovi s istančanim njuhom namirišu da nisam odavde.

Ogrebala sam se za malo splitskog smisla za humor. Mislim da se to osjeti i u zbirci.

Objavili ste 2016. godine zbirku pjesama Kontraprotivna, a Fantomsko korijenje Vaša je druga zbirka. Što se događalo u ovih desetak godina između i unutar dviju knjiga? Je li Vam bilo teško pronaći izdavača? Kako gledate na izdavačke prilike u Hrvatskoj?

Nije bilo lako doći do izdavača za prvu zbirku. Ne znam ni sama koliko sam mailova poslala. Na neke sam čak dobila odgovor, savjet, na čemu sam jako zahvalna. Činjenica da se radilo o poeziji bila je otegotna okolnost. Općenito nema velikog interesa za poeziju i izdavači tu ne vide priliku, ne isplati im se.

Između dvije zbirke radila sam i još radim na svom pisanju proze i poezije. Što individualno, što u grupi. Mogu reći da me svaka radionica nečemu naučila. Trenutno sam na online radionici pisanja kod Zorana Žmirića. Radim na romanu, prvi put se okušavam u toj formi. Nije mi bitno hoću li ga objaviti ili ne, samo znam da ga želim završiti radi sebe. Možda na kraju bude my precious.

Pišete i prozu, osvojili ste nagradu Ulaznica za priču Mitke 2014. godine; a bili ste i u finalu značajnijih natječaja za kratku priču (natječaji Kritična masa, natječaj za kratku priču Knjižnice Samobor i Prozak). Planirate li objaviti i zbirku priča? Što Vam je lakše ili teže pisati; poeziju ili prozu? Što odlučuje hoće li se neka slika, motiv, tema razviti u prozni redak ili stih?

Trudim se sudjelovati na natječajima kako bih dobila povratnu informaciju da to što radim vrijedi. Također bi mi to bio lakši način da dođem do objave teksta i eventualnog ukoričenja.

U planu mi je i zbirka priča, međutim trenutno nemam dovoljno materijala i ne želim se forsirati. Doći će i to na red. Sad sam se posvetila romanu.

Kad nešto želim ispričati, a previše me dira, onda to ostvarim kroz pjesmu. Moram to otpustiti i to brzo. Pjesma onda bude kao ono sitno, najslađe grožđe iz ćoše što bi u Hercegovini rekli.

Ali, evo sad da mi netko prisloni pištolj na čelo, ne bih mogla napisati pjesmu. Ona jednostavno mora doći. Dok sam pisala zbirku, držala sam tekicu i olovku kraj uzglavlja, da kad se probudim usred noći budem spremna brzo zapisati stihove. Inače ode sve što sam složila u glavi. Poezija je šaka u trbuh. Proza je fino pletivo.

U zadnje vrijeme mi se događa da neke pjesme prebacujem u priče, dijelove romana, širim građu. Sada to mogu, kad su odležale i učinile svoje.

U zbirci je naglašen ženski glas i iskustvo – kako vidite ulogu i važnost ženskog pisanja u suvremenoj poeziji? Smatrate li da poezija i pisanje općenito može pridonijeti zacjeljivanju osobnog i kolektivnog iskustva traume?

Apsolutno se slažem da poezija i pisanje mogu pridonijeti zacjeljivanju osobnog i kolektivnog iskustva traume. Ja budem sretna kad uspijem svoju ili posredno tuđu bol pretočiti u pjesmu i stvoriti nešto dobro iz svega toga. Tad se osjećam preporođeno. Kad mrak konačno bude izgovoren postane manji. Evo sad mi je palo na pamet kako sam se osjećala kad sam pročitala pjesmu Sine Damira Avdića iz zbirke Kuda sestro. Kao da me zolja pogodila. Grcala sam u suzama. Neke od stihova sam kasnije tetovirala na podlakticu da ne zaboravim.

Smatram da je ženski glas i iskustvo jednako bitno kao i muško. Sjećam se kad sam prvi put čitala Slova ljubve Dragane Mladenović. Odmah sam se zaljubila u njeno pisanje. Životno i uvjerljivo, naizgled je tako lako govorila o teškim stvarima. Pa pjesma Jedan dan na moru I. S. Bodrožić iz zbirke Prijelaz za divlje životinje: Zaronim pod vodu da uhvatim zraka. Ili pak pjesma Kraj i početak W. Szymborske: Mostove treba opet / I kolodvore od temelja. Pa Nada Topić sa zbirkom Meteorologija tijela, pa Lidija Deduš s ja se zovem lidija deduš i mnoge, mnoge druge.

Smeta li Vam što zbirka Fantomsko korijenje izlazi prvo u elektroničkom obliku? Shvaćaju li čitatelji ozbiljno e-knjigu? Mora li svaka knjiga imati opredmetljeni papirnati oblik da bi ju kritika i publika doživjeli?

Ne smeta mi, ali definitivno bih voljela da se zbirka jednog dana i ukoriči. Od onih sam koji skupljaju knjige i guše se u njima. Drugačije je kada knjigu držiš u ruci. To je posebno iskustvo koje ne dobiješ kad čitaš s uređaja. Općenito za BEK sam doznala na jednoj od radionica pisanja i otad širim glas o njemu. Tu sam recimo uspjela pronaći zbirku I. Bodrožić Prvi korak u tamu koju sam jako dugo tražila. U knjižnici je nema, tako da je blago imati obje mogućnosti. Kad nemam vremena otići u knjižnicu, poslužim se BEK-om ili pak istražim što ću iduće posuditi.

Što očekujete od e-izdanja Fantomskog korijenja na Besplatnim elektroničkim knjigama?

Očekujem čitanost. S prvom zbirkom sam bila jako nestrpljiva. Htjela sam da što prije izađe. Bila je i promocija. Očekivala sam svašta, a nije se dogodilo ništa, osim što sam grubo aterirala na zemlju. Da mi je netko tad rekao da ću godinu dana čekati s napisanom zbirkom do objave, ne bih mu vjerovala. Čovjeku se neke stvari s vremenom slegnu, promijeni se pogled. A i Vi ste bili brzi, odgovorili ste na moj upit u roku tjedan dana. Očekivala sam da ću čekati mjesecima. Jako sam Vam zahvalna što ste Fantomskom korijenju pružili priliku.

Više detalja o novom ženskom pjesničkom bloku pronađite na linku.

Intervju je objavljen u suradnji s Besplatnim elektroničkim knjigama.