"Mali roman o tišini" Semezdina Mehmedinovića je kaotična, zamršena i duboko intimna knjiga koja ne zahtijeva toliko intelektualno pronicljivog i analitičnog čitatelja, koliko onog udešenog i prijemčivog za tišine koje će u većoj mjeri susresti u njenom čitanju.
Usprkos ambiciji autora Nikole Leskovara da kroz kompaktnost, eksperimentalnost i jezičnu virtuoznost dȃ svoj obol temi rata u hrvatskoj književnosti, roman ne ispunjava sav svoj potencijal.
Roman Nade Kaurin Knežević odgovara senzibilitetu čitatelja koji vole uzburkanost i fluidnost, koji ne čitaju zbog zapleta i raspleta, već se žele zavući u najsramnije dijelove likova, tj. sebe.