Projekcija filma 'Treći svijet' Arsena Oremovića

Film Treći svijet (101', 2025., Hrvatska, produkcija Interfilm / Dan Mrak) Arsena Oremovića, nije samo dugometražni dokumentarac o zagrebačkoj grupi Haustor, jednoj od najspecifičnijih i najutjecajnijih glazbenih pojava bivše Jugoslavije,  već filmska meditacija o odnosu dva proturječna kreativca koji su stvorila bend: Darku Rundeku i Srđanu Sacheru. Film nije tek biografski portret ni nostalgično prisjećanje, već mozaik o suprotnostima koje su se spojile zahvaljujući magiji svakodnevice i Zagrebu koji ih je oblikovao, čiji se duh, kontrasti i slike prelamaju kroz estetiku Haustora.
Kroz otvorene razgovore, prodorne opservacije, raskošnu arhivu i, možda najvažnije, novo okupljanje benda u studiju nakon četrdeset godina na snimanju remakea pjesme Treći svijet, film oživljava vrijeme kada je istoimeni album (1984.) bio dočekan s nerazumijevanjem, a danas se smatra jednim od najznačajnijih pop-rock albuma bivše Jugoslavije. Ploča je nastajala na osobit način: skladana je u Crnoj Gori, dok je Sacher služio vojsku u mornaričkoj bazi iznad Tivta, a snimana u Splitu, pod produkcijskim vodstvom Željka Brodarića Jappe. Nakon nje Rundek i Sacher razilaze se i nastavljaju svaki svojim uspješnim putem.
Sada ponovno otvaraju pitanje: što je danas pojam „trećeg svijeta“? Njihove sučeljene priče o pogledu na grad, ljude i glazbu daju i odgovor da je to onaj trenutak kad umjetnost prevlada razlike i pretvori ih u nešto magično. 
Rundek priznaje da mu je bend u početku bio više poligon za ulogu svojevrsnog vođe punk cabareta, dok je Sacher bio zadužen za glazbenu strukturu i okosnicu benda. Upravo zato njihovo ponovno okupljanje u studiju, iz kojeg je potekla i nova pjesma Probudim, postaje simbol povratka tom plodnom sudaru ideja koji, izražen riječima glavnih junaka, glasi:  „U vuduu je 1+1=3 - jer taj zbroj, spoj, sukob ili suradnja vrijedi kao jedan. Treći svijet je stalno tu, ali ga mi uglavnom ne primjećujemo.“
Film donosi i pjesme koje su obilježile generacije - Moja prva ljubav, '60–'65', Radio, Mijenjam se, Zadnji pogled na Jeršaleim, Ena, ali i materijal koji publika prvi put čuje: Spasil sam se, Nisam lep al' imam telo, Probudim i rane demo verzije nekih poznatih pjesama. 

Treći svijet nije samo dokument o bendu — nego i slika ljudi, grada i ideje da je kreativnost često najbolji način da stvarnost postane podnošljivija i čudesnija. Ta magija svakodnevice u jednom je trenutku spojila dva umjetnika, dva karaktera iz dva različita dijela grada i ta dva različita svijeta stvorili su - treći.

Reditelj i scenarist Arsen Oremović (Zagreb, 1966.), diplomirao je filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti. Dvadeset pet godina radio je kao novinar i filmski kritičar u Večernjem listu. Debitirao je 2013. dokumentarnim filmom U braku sa Švicarcem, nagrađenim Human Rights Award na Sarajevo Film Festivalu i Grand Prixem na Vukovar Film Festivalu. Slijede dokumentarni filmovi Sudar u dvorcu (2014., International Music Award USA), Tak kak je (2017.) i drugi. Godine 2022. režirao je dugometražni igrani film Glava velike ribe (Zlatna arena u Puli za glavnu žensku ulogu, Zlatni Orion za najboljeg glavnog glumca). Autor je i nekoliko zapaženih dokumentarnih serija: Nesreća (tri sezone), HRZ: Postanak (2023.) i Klasična glazba za svaki dan (2024.).
O radu na filmu i njegovom značaju za njega samog, reditelj kaže: 
Od početka smo i protagonisti i ja izbjegavali klasični biografski film. Poriv mi je bio snimiti film o njihovoj estetici i autorskoj viziji, a to se najbolje moglo kroz stvari koje su ih oblikovale i stopile se u tom kultnom albumu Treći svijet, čija je sudbina, od početnog nerazumijevanja pa do statusa jednog od najboljih albuma ex-YU rocka, sama po sebi film.
Ovo je film o dva umjetnika, posve različita čovjeka koje je u jednom trenutku ista sklonost poetici i magijskom realizmu povela da zajedno skoče preko plota. To se dogodilo tada i nikada više. Ali taj jedan skok bio je toliko jak da i danas odzvanja. Kroz film i album postavljam pitanje: Što nas oblikuje? Ja sam živ dokaz: kao tinejdžer gledao sam ih u zagrebačkom prepunom SKUC-u, a nedugo zatim stajao u publici na legendarnom Biennaleu s Gang of Four u Domu sportova. Četrdeset i nešto godina kasnije našao sam se s druge strane — gotovo na pozornici, radeći i doslovno popravljajući tu snimku. Krug se zatvorio. Vremenska mašina, ali ne nostalgična — nego aktivna, stvarna, lucidna i kreativna. Kao i protagonisti koji su u godinama umirovljenika, ali daleko od tog stanja. Njihova je glazba za one koji slušaju više od zvuka. I tekstovi za one koji mogu doprijeti do onoga što je iza njih. Zato je ovo film za one koji su odrasli uz Haustor, ali i za one koji tek otkrivaju kako umjetnost i kreativnost uopće mogu biti pogonsko gorivo.
Nadam se da će ovaj film potaknuti gledatelja da se sjeti svog trećeg svijeta — mjesta u kojem se obična stvarnost pretvara u nešto vrijedno sanjanja.
Za mene je ovo film za djecu — za odrasle. 1+1=3. To nije matematika, ali je život. 

Škicnite djelić filma na linku! 

Ekipa filma:
Režija: Arsen Oremović
Scenarij: Arsen Oremović
Direktor fotografije: Marinko Marinkić
Montaža: Arsen Oremović
Muzika: Haustor
Dizajn zvuka: Damir Rončević
Producenti: Ivan Maloča, Emil Tedeschi
Produkcija: Interfilm / Dan Mrak
Uloge: Darko Rundek, Srđan Sacher, Srđan Gulić, Damir Prica-Capri, Zoran Zajec, Željko Brodarić-Jappa, Sanda Hržić, Siniša Škarica

Programe Bookse u parku podupiru: Grad Zagreb, Turistička zajednica grada Zagreba i Zaklada Kultura nova.